Dr. Gobac – liječnik u kući

Autor: Damir Kosir
Autor: Damir Kosir

Prva kolumna koju je Davor Gobac, prije više od desetljeća, napisao za Zaprešićki špigl.

Uvijek sam se pitao kako bih mogao započeti novinski članak. Moram priznati da nikad nisam baš imao nekakvu izričitu želju da postanem novinar, čak dapače, što život dalje prolazi, shvaćam da ima sve više novinara koji su obični idioti i nemaju veze onim novinarstvom kakvo bi ono, vjerojatno, trebalo biti. Lako je kad dođeš pred gomilu ljudi pa veliš "Drago pučanstvo…" ali kada se sedneš i počneš pisati ovako kako ja sad pišem, onda se čovjek malo uspne pa misli koja bi mi tema recimo mogla biti ovoga članka. U prvom zaprešićkom broju tih novina koje će, fala Bogu, konačno izaći.



Ja sam odlučio danas napisati nešto što neće imati samo neku određenu temu, već i neka svoja razmišljanja u vezi, recimo, tih novina. Meni je osobno… Recimo da je tu točka. Meni je osobno vrlo drago da se tako nešto konačno pojavilo u našem kraju, jer novine su sigurno jedan odraz višeg kulturnog standarda nego što je on bio do tada. Još bolje bi bilo kada bi se, recimo, te novine počele nekako vrlo rado kupovati i čitati, kada bi u njima osvanjivali nekakvi istiniti, pametni pa čak i duhoviti članci. Ja vam ne mogu garantirati da će ovaj članak, koji sada stvaram biti baš tako duhovit i pametan, ali, evo, trudim se da to ispadne što bolje moguće.
Poruka mladima. Dvotočka. Ne. To je kao podnaslov. I sada počinje novi red. Dragi mladi, da ne kažem mladunci, tj. da ne napišem mladunci. Opće je poznato da roditelji uvijek žele da im djeca uvijek imaju pet u školi, da budu jako pristojni, da budu jako kulturni, da pozdravljaju susjede, čak i one koje mrze, da ne kradu u dućanu, da ne psuju blagajnicu kad ih prevari za tri kune, nego da joj to onako oštro, ali pravedno, objasne, da se ne švercaju u autobusu i da ne pljuju na policajce koji se šeću po cesti. Dobro, ta teorija stoji kao, recimo, ispravna, ali mislim da ima dosta propusta. Recimo, ja mislim da mladi ne bi trebali biti uvijek pristojni. Ja mislim da se čovjeku neki puta otrgne neka emotivna misao u obliku psovke i mislim da je vrlo zdravo izbaciti to iz sebe pa makar se sugovornik kojem je to upućeno i začudio. Blago onima koji poslije toga mogu reći da su se samo šalili i da je to bio samo izraz momentalne situacije i da oni tako ne misle. S druge strane, užasno je, ako već idete u školu, da vas tamo ugnjetavaju, tuku ravnalima po glavi, lupaju vam šamare samo zato što ste rekli ono što mislite. Znamo da su sva školska gradiva u principu gomila dreka, dok se, u drugu ruku, nalaze pokoje stvari koje su zbilja potrebne. Ja osobno mislim da su naša gradiva za osnovnoškolce preopširna i prenatrpana nekakvim podacima koje uopće ta djeca ne bi trebala gutati. Ja mislim da bi to trebalo biti vrlo sažeto, da bi u tim godinama trebali naučiti samo nekakve osnove, da bi ono najvažnije bio naučiti djecu da se dobro međusobno druže, da pozitivno shvaćaju socijalnu sredinu.
Što će reći, draga mladeži nemojte slušati sve što vam govore i nemojte biti poslušni. Vrlo je bitno da osjetite tu slobodu svog izraza te neovisnost postojanja na ovoj planeti koju sve više i više guše raznoraznim otrovima. Prema tome, sukobi su neki put neminovni, ali u toj svojoj namjeri da budete slobodni, pametni i samostalni sudionici ovog društva, nemojte odlaziti ni u pretjeranu glupost. Recimo: zašto pljunuti nekomu kada mu lijepo možete reći da je idiot?



S druge strane, među ljudima starijih generacija treba prepoznati i one ljude, koji su u redu.
Ne treba ih sve primiti zdravo za gotovo, jer i među njima ima različitih stvorova. Recimo, imamo onih najdosadnijih, najglupljih, koji misle da su skužili celi život i celi svet i misle da su samo oni u pravu. Dakle, te eliminiramo čim ih upoznamo. Uputimo im jedan uvredljivi pogled te jednu britku psovku upućenu ravno u smjeru njihove rodbine. Onda imamo one koji se prave da vole mladež i osjećaju miris novog vremena, ali i oni su ustvari samo oni prvi koji su nešto lukaviji pa se pokušavaju drukčije prikazati. S njima treba postupati nešto gore nego s prvima zbog toga jer su još uza sve i neiskreni. Treća skupina bi recimo, po meni, bila jedna otvorenija skupina starijih ljudi koji su o.k., koji razumiju, ali na žalost su otišli s vremenom k vragu te su sve njihove istine u koje su vjerovali i znali da postoje, vrlo ozbiljno nagrižene crvotočinom sumnje. Ovaj… takve ne treba baš totalno blatiti, njima treba u nekim neizvjesnim trenucima dati ruku, ali im zato za uzvrat treba jako pokazati koliko ta ruka košta, što sve moraju platiti i treba ih upozoriti da im ta ruka sljedeći put možda i neće biti pružena. Dok imamo i onu zadnju kategoriju, a to su oni koji su zbilja o.k. s kojima se treba družiti, slušati ih jer oni neki puta znaju čak i nešto pametno reći.

Milana Blentona pogledajte ovdje

Davor Gobac

Srijeda, 25.02.2009.


MARKETING

vuglec breg

raduo zaprešić