NAJAVE

Pornografija i psiha

Foto: www.net.hr
Foto: www.net.hr

Stvari kojima hranimo svoj um mogu snažno utjecati na ono što radimo. Što se događa u slučaju da je hrana pornografske prirode?




Pomaže li ona prirodnoj spolnoj želji ili je deformira?

Kad su arheolozi u drugoj polovici devetnaestog stoljeća počeli sistematski iskapati antičke ruševine Pompeja, šokirali su se onim što su pronašli. Među divnim freskama i drugim umjetninama posvuda je bilo mnogo slika i kipova koji su otvoreno prikazivali golotinju ili spolne odnose. Užasnuti njihovom bestidnošću, istraživači su ih sakrili od očiju javnosti u muzeje. Umjetnine su zbog opscenih prizora nazvali "pornografija", izrazom koji su skovali od grčkih riječi pornē i graphos, a znače "pisanje o bludnicama".

Slučaj arheološkog iskapanja Pompeja pokazuje da pornografija naravno nije izum modernog doba no dokazuje i da su na opscene slike ljudi nekad reagirali drugačije nego mi koji smo pornografskim i erotskim slikama izloženi svakodnevno.

Ona je danas prije svega biznis – samo se u Sjedinjenim Državama na pornografiji godišnje zaradi preko 10 milijardi dolara!

Rasprave o njoj vrlo su žučne – dok je jedni glorificiraju drugima je odvratna jer je povezuju s čitavim nizom štetnih posljedica i stavova koji ponižavaju i obezvređuju čovjeka. Promotrimo je u svjetlu toga promiče li neke pozitivne vrijednosti poput:

Dostojanstvo žena
Prikazivanjem žena kao bezimenih osoba koje uvijek stoje na raspolaganju, koje služe muškarcima tek kao igračka, svlače se i pokazuju tijelo za novac osobama željnim zabave, sigurno se ne ostavlja dojam da su žene jednako vrijedne, da imaju svoje dostojanstvo te da su također ljudska bića.

Nesebična ljubav
Pornografija ne prikazuje spolne odnose s ciljem da istakne lijepe, intimne izraze ljubavi muškarca i žene nego ponižava i izopačuje spolne odnose. Neobavezni i nastrani seks prikazuje kao nešto uzbudljivo, nešto što nikako ne treba propustiti. Naglasak stavlja na osobni užitak, dok su osjećaji drugih manje važni ili čak nebitni.

U njoj nema ljubavi jer ne potiče niti na nježnost niti na obazrivost. Jedino što potiče je sebična požuda.

Dr. Victor Cline, specijalist za liječenje ovisnosti o seksu, zapazio je da ljudi koji gledaju pornografiju često idu korak po korak dalje. Ono što započne sasvim slučajno može na kraju, ukoliko se ne obuzda, prerasti u gledanje tvrdog, nastranog pornografskog materijala. To pak, tvrdi on, može dovesti do nastranog seksualnog ponašanja. Bihevioristi se slažu s time. Dr. Cline navodi kako se "na taj način može razviti bilo koji oblik devijantnog seksualnog ponašanja koji nikakav osjećaj krivnje ne može iskorijeniti".

Slobodna volja i nenasilje
Pornografija je često povezana sa silovanjima i drugim oblicima zlostavljanja žena i djece. Ekstremni primjer je zloglasni serijski ubojica Ted Bundy koji je priznao "snažnu želju za pornografijom prožetom nasiljem".

On kaže: "Takvu se želju ne primijeti odmah niti je se smatra ozbiljnim problemom. No zanimanje za takve stvari dovodi do seksualnog nasilja. Ne mogu dovoljno naglasiti činjenicu da se želja za pornografijom prožetom nasiljem razvija postupno. Ona se ne javlja preko noći."

Naime pornografija poput svakog drugog pogrešno korištenog stimulansa u početku izaziva euforiju, no ubrzo postaje nezanimljiva, nešto sasvim obično. Osobe koje gledaju i čitaju pornografiju s vremenom trebaju još eksplicitniji i nastraniji materijal.

Iako vojska konzumenata pornografije nije završila kao Ted treba se pitati pomaže li pornografija u razdvajanju nasilja i seksualnih odnosa ili njihovom povezivanju?

Zablude o silovanju - vjerovanje da žene navode muškarce da ih siluju i da uživaju u tome te da su silovatelji normalne osobe - veoma su raširene među muškarcima koji redovito gledaju pornografiju, zaključili su istraživači američke National Foundation for Family Research and Education.

Vjernost
Pornografija razvija strasnu želju za nečim što netko nema. Gledajući ga vi želite tuđi spolni život. Može se dogoditi da je želja za takvim spolnim životom kojeg nemate jedino o čemu razmišljate.

Mi radimo i govorimo ono na što nas navode naše želje. Ako se te želje razvija i pothranjuje, s vremenom mogu prerasti u opsesije. Budući da se ljudi teško bore protiv opsesija, ono o čemu stalno razmišljaju na kraju mogu pretvoriti u djelo.

Tekst preuzet sa www.net.hr

Srijeda, 11.02.2009.


MARKETING

 

vuglec breg